07

ponedjeljak

travanj

2014

Naša zvijezda

Osjecam se nezahvalno...pohlepno...sebicno...nedostojno tvoje ljubavi. A kako da si lazem? Kako da lazem da se ne pitam je li ovo ono sto zelim?
Da, volis me, volis me vise nego sto bi me itko drugi mozda mogao. Volis me razmazenu, volis me nadurenu, volis me svakavu. I znam to, znam da sto god ucinim ti ces me voljeti.
Zasto mi to nije dosta.
Zasto mi je to najednom postalo jednolicno, dosadno, isprazno.
Zasto zelim nesto drugo.
Zasto zelim nekog tko ce se svadjati sa mnom je li bog zena ili muskarac, zasto zelim nekog tko ce mi prkositi, tko se nece sloziti sa svakom mojom, koji mi ponekad nece dati da dobijem sto zelim?
Zasto zelim nekog tko ne govori "mozda", "ne znam" i "svejedno" nego "biti ce kako ja kazem"...
Zasto zelim nekog punog zivota kada si ti pun ljubavi?
Zasto...mi to nije dosta...



***
Sto mislis...da pogledamo u nebo...bismo li vidjeli istu zvjezdu?
Treperi li u mojim ocima ona jednako kao u tvojima?
Ili je moj trepet drhtaviji, slabiji i manje sjajan?
Lomim li se cesto jer se previse nadam ili se nadom branim od sloma?

Pitam se...da pogledamo sa Sunca dolje...bismo li vidjeli isti svijet?
Stojimo li na istoj zvijezdi?
Ili je moja dalja, usamljenija i vise utonula u mrak?
Gubim li se jer je stisak tvoje ruke oslabio ili me pustas jer ne znas sto ces samnom izgubljenom?

Moze li biti...da pogledamo u moje oci...ne bismo nasli istu dusu u njima?
Mozda ja vise nisam sto sam nekad bila...a mozda nisam sebi sto sam tebi?
Cini li ti se da moje srce kuca isto ili je zaista oslabilo, usporilo...zamrlo?
Zasto obican treptaj oka pretvaram u njegovo zadnje zatvaranje uz suzu?

Zar zaista da u poljubcu potrazimo istinu...ne bismo u dahu drugoga nasli istu ljubav?
Ili bi tvoja bila iskrenija...veca...i ljepsa od moje?

24

ponedjeljak

ožujak

2014

Marsovci (ili Svatko voli na svoj način)

Posvađala sam se sa dečkom danas. Ja sam htjela plesati, a on nije. Uvijek je tako, njemu se ne da ništa što ja želim. A da on poželi nešto što ja ne bih baš htjela; napravila bih to bez premišljanja...kažem da je to zato što ja znam voljeti, "za razliku od tebe svinjo".
Nikada to "svinjo" nije shvaćao ozbiljno. Vjerojatno nisam ni ja.
Igrala sam Simse danas. Znate, igru gdje napravite likove i upravljate njima. Ja Sims i moj dečko Sims su plesali. Nakon toga se njihov odnos poboljšao i više su se voljeli. Onda se moj dečko Sims usmrdio pa sam dobacila bratu kako je lik u igrici zaista dobra kopija mog dečka. Otuširala sam ga.
Ipak ljudi nisu Simsi. Ne mogu upravljati onime što netko drugi želi i radi. Bila sam malo razočarana kada sam to shvatila, neću lagati. I onda sam si ponovila da nije da moj dečko ne zna voljeti, on samo voli na drugačiji način...valjda neki Marsovski način, a ja Venerski.
Pošto sam uvjerena da ga nesebično volim i želim zadržati status ''najbolje cure koja bi ikada mogla trpiti takvu svinju'', onda ga baš ne bih ni trebala tjerati da pleše ako on to već toliko ne želi, zaključila sam naposljetku.
Sama sam si kriva. Ja stalno premišljam o tome što je ljubav a što ne i što znači voljeti...i onda moram raditi sve te stvari da bih eto dokazala da volim. A on...on ne. On jednostavno voli i voli. Nema nikakvu potrebu da to iznova i iznova dokazuje, pa podrazumijeva se da me voli ako mi to kaže petsto pedeset pet puta na dan, zove me "maco" i ode prdnuti u drugu prostoriju kada baš treba. Njemu i ostalim Marsovcima to je toliko jednostavan pojam da ne razumiju što mi sa Venere toliko kompliciramo i kome dokazujemo našu ljubav.
Ah...bilo bi mi puno lakše da imamo iste mjerice za ljubav ja i on. Možda da je odem posuditi uz dvije tri puse i obećanje da ako već nećemo plesati na maturalnoj, onda ćemo bar sjediti skupa sa strane i tiho ogovarati haljine kolegica koje ne volim?

24

ponedjeljak

veljača

2014

Kockar

Ti si bio moj kockar,
od karata gradio si kule.
Dvorci izlazili su iz tvog rukava
baš kao riječi iz tvojih usana:
neočekivano, izravno...
uvijek si bio spreman na sve.

Bio si moj kockar,
moj pokeraš,
moja varalica,
moj grijeh.

Kada si počeo na izlasku lupati vratima?
Zašto rušiš moju divnu kulu od karata?
Zar nisam više tvoja princeza...
zvao si me svojom Kraljicom Herc.

...možemo li igrati ispočetka?

Pa zar je naša ljubav zaista bila
samo tvoj kartaški trik?
I zar sam ja samo gledatelj iz publike,
neki sasvim sporedan lik?

I preostaje li mi sada zaista samo zapljeskati,
udarcima dlanova nadglasati jecaj,
na savršeno izvedenoj prevari?

Možda je vrijeme da zaigramo
našu posljednju igru:
ti profesionalac, ja amater.
Dijeli karte, igramo u tvom stilu:
bez odustajanja, bez žaljenja-
bez pravila.
Jer možda i nije bitno tko gubi a tko dobija
kad za ulog više nemamo ništa
vrijedno pobjede.

24

petak

siječanj

2014

Jedna

Jedna ljetna noć. Jedan On i jedna Ona.
Jedno ''volim te''. Njen naizgled čvrst glas jednog tihog titraja.
Jedna nedorečena tišina.
Jedno ''zar zaista misliš da sam se odlučio čekati te?
Zar zaista misliš da si toga vrijedna?''

Jedna suza.
Jedno ''ali ova ljubav je prava...'' Njeno srce preskočilo je jedan otkucaj.
Jedan podsmijeh, ''što jedno dijete poput tebe zna.''

Jedna razbijena čaša. Jedan zapaljeni bijes.
''Zovi me kako hoćeš ali jedna stvar kojom me nećeš zvati je dijete!''
Jedna jedva zaustavljena provala gnjeva. ''Ne brini...neću te zvati jednom nikakvom...neću te zvati uopće.''
Jedan slomljeni pogled očiju crne boje. Jedno skretanje pogleda očiju plave boje...da ne prizna...jednu tihu osvetu...što osvećuje se ne jednom već dvojici.

Njeno srce više nije jedan komad. Jedna suza više nije sama.
Jedna nada o ljubavi ugasla sa maestralom jedne ljetne noći.
A da je barem jedan On što je tada otišao znao da Ona nije bila ''samo još jedna'' nego
Jedna prava.

***

Za D. <3

22

srijeda

siječanj

2014

Naprijed

Zato naprijed kazem, iako ne znam gdje,
I naprijed kazem, zar izbora imas?
I naprijed guraj, mozda nadjes spas,
Naprijed je mozda vec svanula zora?
Smeta ti noc? Skupi zvijezde sa neba!
Biraj one sjajne i otjerat ces mrak!
Bakljom iz trnja otrovne izmami zmije
I gledaj gdje pred vatrom siktanje mine.
Zato naprijed kazem, gdje te noge vode,
I naprijed kazem, najgore smo prosli,
I naprijed guraj, budi spreman na sve,
Naprijed je mozda vise slobode?
Svaka mudra rijec putokaze pravi
Svaki osmijeh pokazuje ti put
Svaka pjesma kao malena je karta
Ravno idi sada, okretanja nema.
Zato naprijed kazem, pobijedi svoj strah,
I naprijed kazem, izgubit' neces nista.
I naprijed guraj, tko to zna,
Naprijed je mozda vec svanula zora?

Nedovršena pjesma

Pada li vani kiša, ljubavi moja?
Ne vidim...
Što se mene tiče, ja bih se sav smočio
Bez da uopće primjetim...
Tako sam opčinjen mislima o tebi.

Vjetar je naslagao lišće po tlu.
Ova jesen, nekom tuga, a moj osmijeh samo je za nju.

Zar već sniježi, ljubavi moja?
Ta mislim da sam zaboravio kaput...
Na onoj klupici u parku gdje čekao sam da prođeš,
Gdje tvoji koraci prekrili su sav put.

Sve šuti u tišini zime...
A meni tišina šapće, šapće samo njeno ime.

Crne oči

Jesu li njene crne oči
Crne oči kao noć
Imale više sjaja prije
Nego što nisam uspio joj doć?

Imala je crne oči
Ili ih još uvijek ima?
Teško mi je reći sada
Kada više nije živa.

I možda je baš neki,
Baš neki uvrnuti znak
Da ja umiruć gledam tvoje crne oči;
Zvijezde na nebu što obuzeo je mrak.

Ti si

Ti si
Par čikova u mokroj zemlji...
Svugdje ostavila si podsjetnik na sebe.
Ti si
Jastuk uprljan šminkom...
I nisam mislio da će rastanak doći tako skoro.
Ti si
Moj džemper što miriši na tebe...
Da sam znao da nećemo se vidjeti opet, možda naš pozdrav ne bi bio bez riječi?
Jer sada, kad te nema, ti si
Tišina.

***

Zapravo je nastala na temu mog odlaska od oca i onoga što je on tada trebao osjećati zbog svih svađa...međutim, ljudi ju radije čitaju kao ljubavnu pjesmu.

Ja sam...

Ja ne kontroliram riječi
One kontroliraju mene
Vjeruj da ne razmislim dva puta
Već olovka sama pisati krene.
I zato me ne zovi piscem,
Ne zovem se baš ni ''pjesnik''...
Ja sam više vječni sanjar
I svojih misli rob; vjesnik.

Usnuo sam da me ljubiš

Usnuo sam da me ljubiš
Onako kako sam ja tebe ljubio
I ovo buđenje bje noćna mora
U stvarnosti gdje sam te izgubio

Usnuo sam da te imam
Usnuo sam da ne patim
Usnuo sam da ne snivam
Ali ne i kako da te vratim

I sad kad više ne znam
Što je život a što sanje
Samo smrt je moje
Buđenje iz tame

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.